Kako prodavati na internetu bez vlastite stranice

„Imam trideset stvari za prodaju, profil na Instagramu i pojma nemam gdje bi ti ljudi trebali platiti."

Ne treba ti stranica. Trebaju ti četiri stvari: mjesto na kojem kupac vidi što prodaješ i po kojoj cijeni, način da narudžba dođe napisana zajedno s adresom, način da primiš novac i način da pošalješ paket. Web trgovina je jedan od mogućih odgovora na prvu stavku. Na preostale tri ne odgovara uopće.

To je cijeli odgovor. Ostatak teksta su detalji koji odlučuju hoćeš li za tri mjeseca imati posao ili mapu punu screenshotova razgovora.

Jedan datum na početku, jer o njemu ovisi svaka brojka koju ćeš danas napisati. Hrvatska je euro uvela 1. siječnja 2023. Cijenu pišeš u eurima, jednu, jasnu, bez zagrade i bez preračunavanja. Dio kupaca i dalje u glavi pretvara iznos u staru valutu i to je njihova stvar, ne tvoja. Tvoj posao je da na ekranu piše 18 eura i da nitko ne mora pitati koliko je to.

Četiri stvari bez kojih prodaja ne radi

Razdvoji ih na papiru. Doslovno na papiru, jer to traje deset minuta i uštedi ti dva tjedna.

Katalog. Fotografija, naziv, cijena, dostupnost. Kupac mora vidjeti cijenu bez da ti piše. Cijena skrivena iza „pošalji poruku" košta te većinu ljudi koji su htjeli kupiti, ali nisu htjeli razgovarati.

Narudžba. Tko, što, koja varijanta, koliko komada, kamo šalješ, kako plaća. Šest polja. Ako ijedno od njih skupljaš odvojeno kroz razgovor, nemaš narudžbu nego dopisivanje.

Plaćanje. Uplata na račun, pouzeće ili kartica. Svaki od njih ima drugi trenutak u kojem je novac stvarno kod tebe, i taj trenutak, a ne kupčeva izjava, odlučuje kada pakiraš.

Slanje. Etiketa, ambalaža, mjesto predaje i broj za praćenje koji kupac dobije bez da ga traži.

Web stranica pokriva prvu stavku i malo drugu. Treću i četvrtu ne pokriva nikako. Zato je počinjanje od stranice tako česta pogreška: potrošiš novac i šest tjedana na onaj dio slagalice koji se najlakše zamjenjuje.

Gdje u Hrvatskoj ljudi traže, a gdje samo gledaju

Ta razlika odlučuje o tvom prvom tromjesečju. Na jednim mjestima ljudi upisuju naziv proizvoda i imaju otvoren novčanik. Na drugima ubijaju vrijeme.

Kanal	Traži li ondje itko tvoj proizvod	Tko plaća proviziju	Čiji je kupac	Koliko posla na startu
Njuškalo	Da, s konkretnom namjerom kupnje	Prodavač, ovisno o formatu oglasa	Njuškalov	Srednje, oglas po oglas
Facebook grupe i Marketplace	Da, lokalno i vrlo konkretno	Nitko, kontakt je izravan	Ničiji, dogovarate se sami	Malo
Instagram i TikTok	Ne, ondje ljudi gledaju	Nitko	Tvoj	Puno i bez kraja
Tvoj vlastiti link	Ne, promet dovodiš sam	Ovisi o načinu plaćanja	Tvoj	Srednje

Zadnji stupac svi čitaju prvi i najmanje je važan. Važan je drugi. Ako na nekom kanalu nitko ne traži ono što prodaješ, ti ne prodaješ nego objavljuješ.

Njuškalo

Njuškalo je mjesto gdje u Hrvatskoj živi trgovina rabljenim stvarima i dovodi ti kupca koji je već odlučio da nešto treba. To je vrijedno i to sam neću graditi godinu dana.

Ima tri stvari koje ne radi. Nema katalog koji je tvoj, pa svaki oglas počinje ispočetka. Nema korak plaćanja, pa novac ionako dogovaraš u porukama. I nema zapis narudžbe, pa ti adresa, veličina i način plaćanja završe razbacani po trima porukama u tri različita razgovora.

Postoji i četvrta, tiša. Kupac pamti Njuškalo, ne tebe. Kada mu za pola godine zatreba isto, otvorit će Njuškalo, a ne tvoje ime.

Facebook grupe i Marketplace

Podcijenjeni su, osobito izvan Zagreba i Splita. U lokalnim grupama ljudi pišu „tražim nekoga tko radi" i to je točno ona namjera na kojoj se zarađuje.

Grupe imaju jednu opasnost koju vidiš tek nakon dvadesetak prodaja. Sve se dogovara u komentarima, pa ti se pet ljudi javi za isti komad, četvero odustane, a ti ne znaš tko je bio prvi. Ako prodaješ jedinstvene komade, prebaci razgovor iz komentara u poruku čim padne „uzimam", i to istom rečenicom svaki put.

Instagram i TikTok

Kratki video pronalazi ljude, kupnja se događa drugdje. To nije mana, to je podjela uloga, i kad je prihvatiš prestaneš se ljutiti na doseg. Instagram pokazuje stvar i gradi povjerenje. Narudžba mora otići na mjesto gdje postoje cijena, varijanta i adresa.

Jedna praktična sitnica koju gotovo nitko ne radi. Kad odgovaraš na komentar „koliko?", napiši cijenu u komentaru, ne „poslano u inbox". Sljedećih trideset ljudi koji dođu na tu objavu vidjet će cijenu i neće te pitati isto.

Tvoj vlastiti link

Jedna adresa na kojoj su svi proizvodi, cijene i gumb za narudžbu. Zalijepiš je u bio, u opis videa, u poruku, na posjetnicu. Sama po sebi ne donosi promet. Zato nikome ne daje ni proviziju ni kupca.

Za većinu malih prodavača najzdraviji raspored nije „ili jedno ili drugo" nego dva kanala: jedan koji već ima kupce i jedan koji je tvoj.

Narudžba mora doći napisana

Najčešći gubitak novca kod početnika nije prijevara. Nered je.

Razgovor izgleda ovako: netko pita cijenu, ti odgovoriš, on pita za boju, ti odgovoriš, on napiše „uzimam", ti pitaš adresu, on pošalje adresu bez kućnog broja, ti pitaš broj mobitela, on se javi za dva dana, a u međuvremenu je netko drugi kupio zadnji komad. Tri dana, dvanaest poruka, nula eura.

Narudžba mora imati šest polja i mora doći u jednom komadu:

1. Proizvod i varijanta (veličina, boja, miris)
2. Broj komada
3. Ime i prezime primatelja
4. Šifra paketomata ili puna adresa s kućnim brojem i katom
5. Broj mobitela, jer bez njega nema obavijesti o paketu
6. Način plaćanja

Ako prodaješ kroz poruke, napravi jednu gotovu poruku s tih šest polja i šalji je uvijek kad padne „uzimam". Spremi je u bilješke na mobitelu. Ljudi je ispunjavaju jer vide da je formalnost, a ne ispitivanje.

Narudžba koja postoji samo u razgovoru nije narudžba. To je obećanje s adresom koju ćeš tražiti tri puta.

Novac, i tri različita trenutka u kojima je stvarno tvoj

Uplata na račun je u Hrvatskoj zadana opcija za sve što nije prvi kontakt s nepoznatim prodavačem. Kupac je zna, ne boji je se, a ti na nju nikome ne plaćaš proviziju.

Ima jedno svojstvo koje moraš znati prije nego što obećaš rok. Uplata između dviju različitih banaka nije uvijek trenutačna. Instant plaćanje između hrvatskih banaka postoji, ali pokrivenost i vrijeme knjiženja ovise o banci pošiljatelja i o tvojoj, pa provjeri to u svojoj banci umjesto da vjeruješ tuđem iskustvu. Uplata poslana u petak navečer često sjedne u ponedjeljak, i ako to ne napišeš u opisu dostave, kupac će zaključiti da ti odugovlačiš.

Pouzeće je i dalje živo, osobito kod prve kupnje kod prodavača kojeg kupac ne poznaje i osobito izvan velikih gradova. Ima dvije cijene. Prva je naknada prijevoznika, koju vidiš odmah. Druga je odbijena pošiljka, koju vidiš tek kad se dogodi, i ona te košta prijevoz u oba smjera plus proizvod koji je tjedan dana putovao Hrvatskom. Kako to izgleda kroz jedan mjesec brojki razloženo je u tekstu o tome kako pouzeće funkcionira za male prodavače.

Kartica je jedina metoda kod koje novac dolazi bez tvog ručnog rada, ali dolazi uz mjesečni trošak i uz proviziju. O tome niže, s brojkama.

Detalji uplate na račun, od poziva na broj do toga što napraviti kad nedostaje dva eura, razloženi su u tekstu o tome kako primati plaćanje bankovnom uplatom.

Slanje počinje od paketomata

Hrvatski kupac sve češće bira paketomat i preuzimanje u poslovnici umjesto dostave na kućnu adresu. Ne zato što je jeftinije tebi, nego zato što ne mora biti doma, ne mora razgovarati s dostavljačem i ne mora uzimati slobodan sat zbog vremenskog okvira.

Hrvatska pošta, GLS, Overseas Express i DPD imaju svoje mreže i svoje uvjete. Cijene, dimenzije kutije i rokove provjeri na cjeniku samog prijevoznika, jer to je jedini izvor koji vrijedi, a mijenja se češće nego što itko misli.

Jedno pravilo koje vrijedi kod svih njih: kutija ti određuje cijenu češće nego težina. Prije nego što odrediš iznos dostave koji naplaćuješ kupcu, izmjeri svoju najčešću kutiju i usporedi je s razredima kod prijevoznika kojeg koristiš. Prodavači koji to ne naprave najčešće naplate premalo i to otkriju tek nakon stotinjak paketa.

Paketomat usput rješava i najskuplji kvar u dostavi, a to je pošiljka koju nitko nije preuzeo. Zašto kupci odbijaju pakete i što od toga možeš smanjiti razloženo je zasebno, s brojkama iz jednog mjeseca.

Ivana iz Zadra, keramika, 18 eura po šalici

Ivana radi keramiku u stanu na Voštarnici. Šalica 18 eura, set od dvije 32 eura, veliki tanjur 26 eura. Krenula je s Instagrama, oko 1100 pratitelja, uglavnom poznanici i poznanici poznanika.

Prvi mjesec: sedam narudžbi, sve iz poruka, svaka skupljena u prosječno devet poruka. Dvaput je zamijenila adrese. Jednom je poslala paket u krivi paketomat jer je kupac napisao naziv ulice umjesto šifre.

Što je promijenila, i to ovim redom. Prvo je u subotu ujutro fotografirala šest proizvoda kraj prozora, dva sata za sve. Zatim ih je stavila pod jedan link s cijenama i dvama načinima plaćanja, uplatom i pouzećem. Zatim je link zalijepila u bio i u svaki odgovor u porukama, umjesto da prepisuje cijene.

Drugi mjesec: dvadeset i jedna narudžba. Ne zato što je imala veći doseg, jer je imala potpuno isti. Zato što je prestala gubiti ljude između pitanja o cijeni i davanja adrese. Devetnaest od dvadeset i jedne narudžbe stiglo je potpuno ispunjeno iz prve.

Treća stvar koju je napravila je ona o kojoj nitko ne priča: prestala je nuditi pouzeće svima. Ostavila ga je samo za narudžbe iznad 40 eura, jer je kod šalice od 18 eura naknada za pouzeće jela maržu, a jedna odbijena pošiljka brisala je zaradu od četiri narudžbe.

Formalnosti koje ti ne mogu riješiti

Neću ti napisati moraš li otvoriti obrt, kada ulaziš u sustav PDV-a ni kako se to knjiži. To ovisi o tome što prodaješ, koliko i kome, a kriv odgovor košta pravi novac.

Oblik obveze je jednostavan: ako prodaješ redovito i s namjerom zarade, država to gleda drukčije nego kad rasprodaješ ormar. Gdje je granica u tvom slučaju, pročitaj na porezna-uprava.gov.hr i provjeri kod knjigovođe. Jedan sat kod knjigovođe stoji manje od jedne ispravke.

Isto vrijedi za kupca. Potrošač koji kupuje na daljinu ima prava koja ti ne možeš ugovorom skratiti. Koja točno i u kojem roku, provjeri kod nadležnog tijela za zaštitu potrošača prije prve reklamacije, a ne poslije nje.

Gdje je tu Sailo

Sailo ti daje taj jedan link, s proizvodima, cijenama i narudžbom. Adresa je sailo.store/tvojeime i radi odmah nakon registracije. Sučelje postoji na 35 jezika.

Načini plaćanja koje možeš uključiti su točno ovi: kartica, WhatsApp, Telegram, Instagram, e-mail, telefon, bankovna uplata i pouzeće. To je potpun popis. Kod bankovne uplate upisuješ naziv banke, naziv primatelja, broj računa, IBAN, SWIFT/BIC i vlastite upute slobodnim tekstom, a ti si taj koji potvrđuje da je novac stigao. Kod pouzeća imaš polje za napomenu uz dostavu.

Na svim ručnim načinima Sailo ne uzima ništa i ne dira novac. Kod kartice uzima 1–3 % od vrijednosti robe nakon popusta, bez dostave i bez poreza, i ta stopa je ista na svakom planu. Kartica traži povezan Stripe račun koji je Stripe odobrio za naplatu. Stripe je u Hrvatskoj dostupan, provjereno 6. kolovoza 2026. na stripe.com/global, ali taj se popis mijenja pa ga provjeri prije nego platiš plan.

Besplatni plan nosi 10 proizvoda, 7 dana statistike i sve ručne načine plaćanja. Pro je 19 USD mjesečno ili 180 USD godišnje, 100 proizvoda, godinu dana statistike, izvoz u CSV i uklonjenu Sailo oznaku.

Recenzije proizvoda rade na svakom planu. Kupac ostavlja ime, ocjenu od 1 do 5 i po želji tekst, a javno se ne pojavljuje ništa dok to ti ne odobriš.

Što ovo ne rješava

Nema KEKS Paya. Nema Aircasha, nema Corvusa ni WSPaya. Ako pola tvojih kupaca traži baš to, Sailo će ti riješiti katalog i narudžbu, a novac će i dalje padati na tvoj račun izvan njega i ti ćeš ga ručno štiklirati.

Sailo ne zna da je uplata sjela, jer nije spojen na tvoju banku. To zna tvoja banka i samo ona.

Kod pouzeća je iskrena granica još oštrija. Sailo ne zbraja gotovinu koju dostavljač pokupi, ne zna je li paket uopće preuzet i ne prati kada ti prijevoznik doznači novac. To polje je napomena, ne knjigovodstvo.

Cjenik je u dolarima, pa tvoj stvarni trošak ovisi o tečaju i o naknadi tvoje banke za konverziju. Kod plana Business to nije sitnica, jer se 49 USD mjesečno mora vratiti iz marže, a ne iz nade. Kod deset narudžbi mjesečno po 18 eura kartica je trošak, a ne ulaganje.

Aplikacije nema. Sve radiš u pregledniku, i s mobitela isto.

Što napraviti ovaj vikend

U subotu ujutro fotografiraj šest proizvoda kraj prozora. Ne šezdeset. Šest, onih koji se najčešće prodaju.

U subotu poslijepodne napiši uz svaki cijenu u eurima i jednu rečenicu o tome što je to. Stavi ih na jedno mjesto, s cijenom vidljivom bez pitanja.

U nedjelju napiši jednu gotovu poruku sa šest polja narudžbe i spremi je u bilješke. Zatim javi link dvadesetorici ljudi koji te već poznaju.

Ne otvaraj ništa u ponedjeljak. Prvo provjeri hoće li itko kupiti.